Imamo znanje, energiju, motivaciju, znamo šta i kako! Ali znamo da je u svetu koji funkcioniše po ekstrovertnom okviru, teško izaći iz senke. Sama pomisao na to zna da bude užasavajuća. Pokušavamo da se prikažemo kao ekstrovertni, ali osećamo da to nismo mi – da smo „fake“. I samo se još dublje ukopavamo u nastojanju da što više budemo ne-mi.
Što se više trudimo, to je anksioznost veća.
Bude baš neprijatno u svojoj koži.
Mora li to tako?
Ne!
Retko kad nam se desi da o svojim osobinama razmišljamo kao o izvoru snage i potencijala, jel da?
Evo nekoliko koji podstiču na introspekciju:
Razmišljamo! Znam da razmišljam svojom glavom!
Prikupljamo informacije, i razmišljamo, vidimo uzročno-posledične veze, kombinujemo …Ponekad i preteramo (aka. “overthinking“) ali o tome nekom drugom prilikom 😊
Aktivno slušamo. Povezujemo se s ljudima tako što im pružamo punu pažnju i dajemo prostor da se iskažu. Setite se samo sastanaka na kojima slušate beskrajna izlaganja i onih koji u stvari nemaju šta da kažu. A ipak pričaju.
Ali i situacija kada je potrebno da ste pažljiv slušalac, jer je vašem prijatelju upravo to potrebno.
Radoznalost. Svašta nas nešto zainteresuje! Upoznavanje, razmišljanje, proučavanje novih stvari za nas je uzbudljivo i izazovno.
Ostajemo smireni i fokusirani i kad je situacija oko nas blizu tačke ključanja – frka, drama i sve za juče.
Ovo su samo neki od bisera iz naše introvertne riznice, našeg unutrašnjeg sveta. I primenjivi su i u poslovnom i u privatnom kontekstu. Nama se podrazumevaju, ali nema ih svako (to znamo i vidimo svaki dan, ali nije loše podsetiti se).
Znamo da znamo!
Ali je užasavajuća i sama pomisao na reflektore uperene u nas.
Može li se to prevazići, ili barem ublažiti?
Može. Pristupima, tehnikama koje funkcionišu u skladu sa introvertnim standardima.
Znači, ne radimo na tome da postanemo ekstrovertni! Radimo na tome da kao introvertni, oslanjajući se na svoje unutrašnje izvore, bolje uklopimo sa izazovima sveta oko nas – na naš način.
Radeći na sebi bezbroj puta mi se desilo (i još uvek mi se dešava) da kažem – aha! Pa može i tako da se gleda! To onda izgleda skroz drugačije i za mene mnogo prihvatljivije! Ako tako pristupim – I can do it! 🙂